Svaki put kad pričamo o moru, pojavi se jedna rečenica – „Okreni se moru, s proljetnim cvijećem koje cvjeta“.Svaki put kad odem na more ova mi rečenica odzvanja u mislima.Napokon mi je potpuno jasno zašto toliko volim more.More je stidljivo kao djevojka, odvažno kao lav, prostrano kao pašnjak, a čisto kao ogledalo.Uvijek je tajanstven, čaroban i privlačan.
Ispred mora, kako se more osjeća malo.Tako da svaki put kad odem na more nikada neću pomisliti na svoje loše raspoloženje ili nesreću.Osjećam da sam dio zraka i mora.Uvijek se mogu isprazniti i uživati u vremenu na moru.
Nije iznenađenje vidjeti more za ljude koji žive na jugu Kine.Čak i mi znamo kada je plima, a kada je oseka.Za vrijeme plime more će potopiti donji dio morskog dna i ne može se vidjeti nikakva pješčana plaža.Šum mora koji je udarao o nasip i stijene, kao i svježi morski povjetarac koji je dopirao s lica, natjerali su ljude da se odmah umire.Jako je ugodno trčati uz more sa slušalicama.Postoji 3 do 5 dana oseke na kraju mjeseca i na početku mjeseca prema kineskom lunarnom kalendaru.Vrlo je živahan.Grupe ljudi, mladi i stari čak i bebe dolaze na plažu, igraju se, šetaju, puštaju zmajeve, love školjke itd.
Impresivno u ovoj godini je lov školjki uz more za vrijeme oseke.Dana je 4. rujna 2021., sunčan dan.Vozio sam svoju “Baumu”, električni bicikl, pokupio nećaka, nosio lopate i kante, nosio šešire.U dobrom smo raspoloženju otišli na more.Kad smo stigli tamo, nećak me pitao ”vruće je, zašto toliko ljudi dolazi tako rano?”.Da, nismo bili prvi koji su tamo stigli.Bilo je toliko ljudi.Neki su šetali plažom.Neki su sjedili na nasipu.Neki su kopali rupe.Bio je to sasvim drugačiji i živahan prizor.Ljudi koji su kopali rupe, uzeli su lopate i kante, okupirali malu četvrtastu plažu i s vremena na vrijeme stiskali ruke.Moj nećak i ja, izuli smo cipele, otrčali na plažu i zauzeli džepnu maramicu plaže.Pokušali smo kopati i hvatati školjke.Ali na početku ne možemo pronaći ništa osim nekih školjki i onkomelanije.Otkrili smo da su ljudi pored nas ulovili mnoge školjke, iako su neke bile male, a neke velike.Osjećali smo se nervozno i tjeskobno.Pa smo brzo promijenili mjesto.Zbog oseke možemo se jako udaljiti od morskog zida.Čak, možemo prošetati do ispod sredine mosta Ji'mei.Odlučili smo ostati uz jedan od stupova mosta.Probali smo i uspjeli.Bilo je više školjki na mjestu gdje je bilo puno mekog pijeska i malo vode.Moj nećak je bio tako uzbuđen kada smo pronašli dobro mjesto i uhvatili sve više školjki.Stavili smo malo morske vode u kantu kako bismo bili sigurni da su školjke žive.Samo nekoliko minuta je prošlo, otkrili smo da su nas školjke pozdravile i nasmiješile nam se.Virili su glave iz svojih školjki, udišući vanjski zrak.Bili su sramežljivi i ponovno su se sakrili u svoje školjke kada su kante bile šokirane.
Dva sata leta, dolazila je večer.Porasla je i morska voda.Plima je.Morali smo spakirati alat i bili spremni za polazak kući.Zakoračiti bos po pješčanoj plaži s malo vode, tako je divno.Osjećaj dodirivanja prošao je kroz nožne prste do tijela i do uma, osjećala sam se tako opušteno baš kao da lutam u moru.Hodajući na putu do kuće, povjetarac je puhao u lice.Moj nećak je bio toliko uzbuđen da je povikao "Tako sam sretan danas".
More je uvijek tako tajanstveno, čarobno da izliječi i zagrli svakoga tko kroči pored njega.Volim i uživam u životu blizu mora.
Vrijeme objave: 7. prosinca 2021